Nerijetko se nađemo usred krize iz bilo kojeg razloga i u bilo kojem stadiju života. To
je redovito neka situacija gdje jednostavno više ne pomažu naučeni modeli ponašanja
ili uobičajeni obrasci rješavanja problema. Obično nas zatekne nespremne i često nam
pomuti neke naše zacrtane planove koje smo imali, želje, rutinu u koju smo upali ili
nešto slično. S jedne strane kriza ima negativan predznak; neodlučni smo,
preokupirani problemom i u nama se odvija pravi vrtlog misli i osjećaja. Postane nas
pomalo strah ili smo tužni, očajni, ne vidimo izlaz iz te krize i to nas ljuti.

Jesmo li ikada razmišljali da kriza može imati i pozitivan predznak? Mora li ona nužno biti
opasnost za nas ili može biti i prilika?

Na krizu zaista možemo gledati i kao na izazov. Izazov u kojem se događa porast
našeg samopouzdanja, naših sposobnosti, naše autonomije, i to samo ako joj
dopustimo. Ona je u svakom pogledu neka nova situacija za nas, no nove situacije
nisu uvijek loše. U njima i po njima možemo narasti i izgrađivati se. Takvo pozitivno
stajalište pomoći će nam i da krizu lakše podnesemo i brže će nam proći, jer nam više
neće biti naporna i teška, već izazovna i pomalo natjecateljskog karaktera. U krizi se
uvijek možemo natjecati sami sa sobom – kako ćemo proći krizu, koje smo nove stvari
naučili, u čemu smo postali bolja verzija sebe.

Da bi iz krize lakše izašli pomažu nam i neki alati:
1) Autotransendencija – možemo nadići sebe i biti usmjereni na druge. Za ovaj alat
ključna nam je ljubav.
2) Prkosna moć duha – usprkos svemu, odlučujem se reći da – da ljudima, da životu,
da krizama koje me jačaju, da novim situacijama.

Piše: Viktorija Rumišek, logoterapeutkinja pod supervizijom